Ulaz u Ivaninu bajku prvo mi je otvorio šegrt Hlapić. Malen kao lakat a hrabar kao Kraljević Marko. Još sam bio balavac, nisam znao ni čitati a deda mi je, krojač po zanatu, pričao o Hlapićevim pustolovinama. Elem, u podrumskoj radnji majstora Pave, ja njegov unuk sjedio sam kao zatravljen, netremice mu prateći vješte prste dok kroje odijela za putnike namjernike i upijao priču koju je preo kao najfinije predivo. Ne zna petogodišnji klinac šta je pravda i nepravda, ali dobro se sjećam da sam se nepogrešivo upecao na moć priče o junaku bez igdje ikog svog a srca dovoljno velikog da u njemu nosi cijeli svijet. Tek kasnije, kad sam djetinjstvo napustio i zašao u ozbiljan život, ponovo čitajući dječji roman „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, shvatio sam koliko je u njemu važnih slojeva, presudnih za naš opstanak. Hlapićeva bitka za ljubav, poštenje, ljudskost, empatiju, vjernost, marljivost…, borba za slabe, ranjive, potlačene i drukčije, ono su što ovom malom velikom junaku daju supermoći. Posebno u današnje vrijeme predatorstva, gramzivosti i bešćutnosti.

Ista razlika u percepciji dogodila mi se sa još jednim remek-djelom iz radionice Ivane Brlić Mažuranić: kultnom zbirkom „Priče iz davnine“, genijalnim dokazom velike europske i svjetske literature. „Priče iz davnine“ otkrio sam nešto kasnije, u višim razredima osnovne škole. Hlapića sam već umemorirao među najomiljenije junake, negdje rame uz rame sa Flash Gordonom, Tarzanom, Fantomom i princom Valijantom. Iz knjige davninaških priča, prizvani iz mita i opet rođeni u neobuzdanoj Ivaninoj mašti, jednoga dana su pred moje nabrijano dječačko srce iskočili Kosjenka, Regoč, Malik Tintilinić, Potjeh, Stribor, Neva Nevičica, Palunko, Rutvica, Jaglenac, Toporko… Uz njih sam dobio izobilje avantura. Mačevalačkih dvoboja i opsada zamkova, plovidbi po dalekim oceanima i pećina s blagom, zatočenih princeza i ognjenih zmajeva, čarobnjaka s okultnim moćima i vitezova dostojnih blještavog Grala. IBM je sagradila prostranstva iluzije posve ravnopravna svijetu Tolkienove sage „Gospodar prstenova“ ili megauspješne ikoničke serije „Igra prijestolja“. Naravno, opet je trebalo nataložiti životnog iskustva, naprimati se udaraca i ožiljaka, uskladištiti padova i ustajanja, steći egzistencijalne mudrosti pa da uspijem odškrinuti (do kraja dešifrirati Ivanino otajstvo nemoguća je misija) pravi backstage njezine blještave bajkovite pozornice. I spoznati koliko joj dugujemo zbog tog golemog identifikacijskog blagoslova.

U brak je Ivana Brlić Mažuranić stupila točno na dan kad je napunila osamnaestu godinu života. Krute kanone ondašnjeg građanskog braka i otmjene kulise salonske mizoginije očigledno je podnosila gvozdenim stoicizmom. Ne narušavajući idilu društvenih očekivanja, godinama ozbiljno nagrizana depresijom, ova je hrabra žena i začudna umjetnica, uspijevala oko sebe podizati atomska skloništa imaginacije. Na modelu mračnih i uzbudljivih iskona slavenske mitologije otkrivala je i trasirala puteve u vanvremenske dimenzije. Nezamislive jednoličnim oguglalim etiketama društva kojem je nominalno pripadala. Pritom su njezini senzori bili izuzetno osjetljivi na sva brutalna naličja svijeta neosjetljivog prema slabima i prezrenima. „Priče iz davnine“ prije svega nedvosmisleno razobličuju neuništivo vjekovno zlo koje se uporno obnavlja u novim mutacijama i hrani se ljudskim oportunizmom, kukavičlukom i najnižim animalnim porivima. Ali isto tako na pijedestal uzdižu svaku klicu žilave dobrote i ljubavi koje su ipak najsnažnije pokretačke sile svijeta. S moćnom moralnom energijom Ivanine bajke izvrgavaju ruglu i odgovorno optužuju svako bahaćenje moćnika, njihovu ogrezlu neosjetljivost na ljude kojima nezasluženo vladaju. IBM progovara o zlostavljanim i hrabrim ženama, disfunkcionalnim obiteljima, bratoubilačkim sukobima, poniženjima starih u ime kulta mladosti, luzerima i društvenim izopćenicima, kratkotrajnim pohlepama i dugotrajnim ranama na ljudskim emocijama.

Tama koju je Ivana nadahnuto rudarila, svjetluca u „Pričama iz davnine“ poput crnih bisera. Nepresušnom bajkovitošću uspjela je razobličiti brojne traume koje nas i danas prate. Zato je tako gorko suvremena.

STRIPOVI -

Kako je Potjeh tražio istinu
Ribar palunko i njegova žena
Regoč i Kosjenka
Šuma Striborova
Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica
Lutonjica Toporko i devet župančića
Sunce djever i Neva Nevičica
Jagor