Hrvatski kraljevi naziv je dokumentarno-igrane televizijske serije u produkciji Znanstveno-obrazovnog programa Hrvatske radiotelevizije. Serija se sastoji od sedam epizoda i tematski obrađuje najranije razdoblje hrvatske povijesti, odnosno vrijeme narodnih vladara iz domaće dinastije Trpimirovića od početka 9. do kraja 11. stoljeća. U posljednjoj epizodi obrađeno je i razdoblje doseljenja Hrvata na današnje prostore.

Prva epizoda: Ljudevit i Borna, Vladislav, Mislav

U prvoj epizodi obrazovno-igrane serije Hrvatski kraljevi prikazani su početci hrvatske države. Početak je 9. stoljeća, kada se panonski knez Ljudevit pobunio protiv Franačkoga Carstva. Francima se pridružio dalmatinski knez Borna, koji se s Ljudevitom sukobio na rijeci Kupi. S tom bitkom započinje prva epizoda. Prikazan je rat između Ljudevita i Borne, te kako je hrvatska kneževina započela svoje prve godine života. Bornu je naslijedio nećak Vladislav. Prikazan je i hrvatski knez Mislav i njegova flota presretača, koja je radila velike probleme Mlečanima.
U ovoj epizodi, kao i u svim ostalima, prati se život sedmorice simpatičnih hrvatskih seljaka iz 11. stoljeća, kroz čije dogodovštine je prikazan svakodnevni život srednjega vijeka. U ovoj epizodi, kovač Zula je teško ozlijedio lice u bitki, a život mu je spasio njegov bratić Tvrdan, seoski travar. Isto tako, jedan od sedmorice, Radovan, u Splitu je doživio neugodnost - lokalna građanka na glavu mu je izlila sadržaj noćne posude, jer tada uglavnom nije bilo zahoda, pa su se sadržaji noćnih posuda jednostavno izlijevali na ulicu.

Druga epizoda: Trpimir, Domagoj

Druga epizoda započinje prvim vrhuncem hrvatske države – vremenom velikoga vladara, kneza Trpimira. Prikazana je njegova bitka s Bizantom, u kojoj je pobijedio vojsku moćnoga Carstva, te njegove druge pobjede, poput one protiv Bugara. Trpimir je prikazan i kao veliki mecena Crkve i kulture uopće, a o njemu je pisao i tadašnji filozof i disident Gottschalk, koji je neko vrijeme proveo na Trpimirovu dvoru. Trpimir je prvi vladar koji se naziva "dux Chroatorum" - knez Hrvata. Nadalje, prikazan je knez Domagoj, kojega su Mlečani nazvali "najgorim knezom Slavena". Ovaj svojeglavi i agresivni hrvatski knez ratovao je na sve strane, pa je tako sudjelovao i u opsadi talijanskoga Barija, koji su tada u rukama držali Arapi – što je prikazano spektakularnim scenama opsade. Osim toga, jedan od sedam seljaka, Ljutiša, u ovoj epizodi pao je u dužničko ropstvo Petra Crnog, a njegovi prijatelji su ga spasili od ropskoga rada.

Treća epizoda: Zdeslav, Branimir, Muncimir

Treća epizoda započinje ubojstvom kneza Zdeslava, Trpimirova sina, koji je vladao samo nekoliko mjeseci. Kneževsku stolicu zadobiva Branimir, jedan od najvažnijih vladara ovoga doba. Prikazan je prvi kulturni procvat Hrvatske - Branimir je ostavio čak pet kamenih natpisa sa svojim imenom, što je iznimno velik broj, kojim se gotovo nijedan europski vladar toga doba ne može podičiti. U Branimirovo vrijeme u Hrvatskoj se grade mnoge crkve, neke od njih i vrlo monumentalnih dimenzija. Osim toga Branimir vodi uspješnu vanjsku politiku - Ivan VIII. šalje mu pismo u kojemu blagoslivlja kneza i njegov narod, što je jedan od najvažnijih dokumenata u hrvatskoj povijesti. U istoj epizodi prikazan je i knez Muncimir, koji je također vodio vrlo energičnu vanjsku politiku, pa se tako upleo čak i u previranja u susjednoj Srbiji, te je na svoj dvor primio prognane srpske prvake. Sedmorica seljaka u ovoj su epizodi kušali grah, relativno novu namirnicu koja je u Europu prodrla tek u 10. stoljeću te je, čini se, utjecala čak i na arhitekturu tog vremena. Kroz dogodovštine sedmorke prikazano je i srednjovjekovno alkoholiziranje, ali i sklonost nasilju, koje je bilo uobičajen dio tadašnje političke i narodne kulture - seljaci su se dvaput međusobno potukli.

Četvrta epizoda: Tomislav, Trpimir II., Krešimir I., Miroslav, Mihajlo Krešimir II.

U ovoj epizodi prikazana je možda najveća današnja nacionalna ikona iz onoga doba - kralj Tomislav. Prikazana je njegova bitka protiv Bugara, u kojoj ih je do nogu potukao, te njegova uspješna politika prema bizantskim dalmatinskim gradovima. Kralj Tomislav je, čini se, bio prvi hrvatski vladar koji je na neki način upravljao dalmatinskim gradovima. Prikazani su splitski crkveni sabori 925. i 928. godine, na kojima je, osim Tomislava, sudjelovao i ninski biskup Grgur, ali i zahumski knez Mihajlo Višević. Tomislava je naslijedio sin Trpimir II., a Trpimira sin Krešimir I. koji je imao dva sina. Nakon njegove smrti, uslijedio je građanski rat oko prijestolja sredinom 10. stoljeća, koji je završio zbacivanjem i pogubljenjem kralja Miroslava te dolaskom na vlast njegova brata Mihajla Krešimira II., kojemu je u vojnoj kampanji pomogao prvi imenom poznati hrvatski ban Pribina. Sedmorka je u ovoj epizodi hodočastila u sjevernotalijanski grad Cividale, a kroz njihovu priču rečen su važne i zanimljive stvari o srednjovjekovnim hodočašćima.

Peta epizoda: Držislav, Svetoslav, Gojslav, Krešimir III., Stjepan I., Petar Krešimir IV.

U ovoj epizodi prikazano je doba Stjepana Držislava, prvoga hrvatskog vladara koji je nosio naslov kralja Hrvatske i Dalmacije. Nakon duge i stabilne Držislavove vladavine, trojica njegovih sinova, Svetoslav, Krešimir i Gojslav, sukobili su se oko prijestolja. Svetoslava su braća zbacila s prijestolja i vladali su kao sukraljevi do Gojslavove smrti. Tada je Krešimir III. postao jedini kralj. Njega je naslijedio sin, Stjepan I. U ovoj epizodi također je prikazan i jedan od najvećih hrvatskih vladara, Petar Krešimir IV., njegova moćna flota te procvat umjetnosti i kulture u njegovo vrijeme. U ovoj epizodi, prikazane su nove dogodovštine sedmorice hrvatskih seljaka. Oni su od seoskog župnika iz zaleđa Kozjaka, kojega su smetala praznovjerja njegovih župljana, dobili nalog da posijeku sveto drvo starih Slavena. Radili su kao najamni radnici na obnovi krovišta solinske bazilike, a u slobodno vrijeme ribarili, što je za njih, stanovnike zaleđa, bilo novo iskustvo.

Šesta epizoda: Zvonimir, Stjepan II., Petar Snačić, ugarsko pokoravanje Hrvatske

Epizoda počinje veličanstvenim prizorom krunidbe kralja Zvonimira u solinskoj bazilici Svetih Petra i Mojsija. Ovaj je kralj jedan od najvećih vladara u hrvatskoj povijesti. Sklopio je ugovor s papom Grgurom VII., koji mu je poslao krunu i žezlo. Oženio se ugarskom princezom Jelenom Lijepom i vodio je vrlo aktivnu vanjsku politiku. Gledatelji su saznali koliko ima povijesne istine, a koliko mitologije u priči o ubojstvu kralja Zvonimira. Prikazane su i posljednje godine narodne dinastije (boležljivi Stjepan II.), kako Ugari pokoravaju Hrvatsku te pogibiju kralja Petra Snačića u legendarnoj bitki na Gvozdu. U ovoj se epizodi oženio jedan od sedam seljaka - Žitimir. Kroz priču o njegovu vjenčanju rečeno je mnogo toga o položaju žene u srednjemu vijeku, te o srednjovjekovnoj seksualnosti.

Sedma epizoda: podrijetlo, pradomovina, doseljenje i pokrštenje Hrvata

Na početku 7. stoljeća, točnije 626. godine, Bizantsko Carstvo našlo se na rubu propasti. Raznolika vojska predvođena avarskim kaganom Bajanom opsjedala je Konstantinopol. Iako nisu uspjeli osvojiti dobro utvrđen grad na Bosporu, uspjeli su na dulje vrijeme prekinuti sve doticaje dotadašnjih istočnih provincija sa središnjom vlasti. Upravo u takvim okolnostima počinje proces formiranja jedne drugačije društvene zajednice na prostoru bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije. Romanski starosjedioci povukli su se u utvrđene gradove na obali, a što se događalo u golemom području od dalmatinskog zaleđa do rijeke Drave može se samo nagađati. Tko su bili i kako i kada su Hrvati došli gotovo je nemoguće utvrditi. Postoje razne teorije, ali nijedna nema pouzdane i nepobitne dokaze. Avari nisu imali potrebu ni želju, a Bizant moć ujediniti slabo povezana slavenska plemena. Takva težnje iz središta moći pojavljuju se tek pod franačkim utjecajem u 9. stoljeću i poslije. Pokrštavanje je također bilo dugotrajan proces. Dolazilo je u valovima i to uz potporu središnje državne vlasti. Iz toga se izvlači zaključak da su Hrvati, tj. hrvatski knezovi, znak križa prihvatili od Franaka.[2]

S druge strane, Rim i papinstvo nikada nisu odustali od želje za duhovnom vlašću nad dalmatinskim gradovima. Stoga su, čim se ludilo nomadskih navala stišalo, obnovili svoju vlast u mnogim dalmatinskim mjestima, posebno Splitu čiji je nadbiskup Ivan Ravenjanin vjerojatno najvažniji duhovno-politički subjekt u tristo godina bezvlađa na prelasku iz staroga u srednji vijek.

O SERIJI -

BITKE
U seriji je posebna pozornost posvećena bitkama. Iako su pojedinosti bitaka iz ovog razdoblja hrvatske povijesti gotovo potpuno nepoznate, one su često važne za političku povijest. Isto tako, u dosadašnjoj hrvatskoj filmskoj produkciji – s iznimkom npr. Seljačke bune – gotovo da i nema uvjerljivog i detaljnog filmskog prikaza neke srednjovjekovne bitke. Hrvatski kraljevi i u tom su pitanju pionirski projekt – u seriji je prikazano šest potpuno razrađenih bitki i opsada. Najbolje dokumentirana bitka je ona između knezova Ljudevita i Borne koja se odigrala 819. godine negdje na Kupi. Franački kroničari navode kako su kneza Bornu napustili njegovi podložnici Gudučani, te da se dalmatinski knez jedva spasio, zahvaljujući svojim pretorijancima, od nadirućih trupa Ljudevita Posavskog, pobunjenika protiv Franačkog Carstva. Bitke u seriji Hrvatski kraljevi prikazane su izrazito vjerno: prizori borbe su živopisni, dinamični i nesmiljeni. Isto tako, detaljno su proučene srednjovjekovne ratne tehnike te je to znanje pretočeno u ovu seriju – prizori bitki su krajnje vjerodostojni. Kralj Dmitar Zvonimir oženio se ugarskom princezom Jelenom, zvanom Lijepa, što je nakon Zvonimirove smrti bio temelj za mađarsko preuzimanje hrvatske krune. Postoje čak i teorije o Zvonimirovoj nasilnoj smrti u režiji njegovih mađarskih rođaka kako bi preuzeli hrvatsko kraljevstvo. Vladarski dvor ne bi bio vladarski kad u njemu ne bi bilo dvorskih spletki i urota. Iako su izvori za ovaj dio hrvatske povijesti vrlo siromašni te ne dopuštaju temeljitiju razradu detalja, ipak su se sačuvali neki podatci koji se različitim metodama mogu povezati u suvislu priču. Zna se da je život nekoliko hrvatskih knezova i kraljeva završio nasilno, bili su žrtve urota (Ljudevit Posavski, Zdeslav, Miroslav, možda i Zvonimir). Poznate su i neke urote koje nisu bile uspješne, poput one protiv kneza Domagoja, koji se krvavo osvetio urotnicima.

Vladari, crkva i kultura

Hrvati se mogu pohvaliti nečim što nema nijedan europski narod – arhivom u kamenu. Imena hrvatskih vladara, kao i naroda kojim su vladali, ostala su zabilježena na jedinstvenim kamenim natpisima koji su uglavnom bili dijelovi oltarnih pregrada u starohrvatskim crkvama. Najpoznatiji su natpisi knezova Trpimira i Branimira, te kralja Držislava i njegove majke, kraljice Jelene Slavne. Za potrebe serije Hrvatski kraljevi napravljene su prve potpune rekonstrukcije kamenih natpisa, s nadograđenim dijelovima koji su uništeni tijekom stoljeća. To, među ostalim, ovu seriju čini i velikim kulturološkim pothvatom bez presedana u medijskoj povijesti Hrvatske. Isto tako, gledatelji su prvi put mogli vidjeti natpise u njihovim izvornim bojama – naime, hrvatski kameni natpisi i pleterna plastika nisu bili, kako se na prvi pogled čini i kako su to svi zamišljali, prozračne bijele boje, već su bili šareni – u zlatnoj, plavoj i crvenoj boji.[3]

O razmjerima i ozbiljnosti ove HRT-ove produkcije jasno svjedoče i originalima identični odljevi spomenika poput glasovitog reljefa s prikazom hrvatskoga kralja iz 11. stoljeća te zagonetne Višeslavove krstionice s početka 9. stoljeća, svi izrađeni samo za potrebe ove serije. Za potrebe serije, u studijima HRT-a napravljene su rekonstrukcije interijera starohrvatskih crkvi u prirodnoj veličini, što je jedini takav pothvat u povijesti hrvatske kulture. Tako su u studijima sagrađene crkve sv. Dujma, sv. Petra i Mojsija, sv. Marije kod Knina, biogradske bazilike, benediktinske crkve u Rižinicama, sv. Marte iz Bijaća, solinskog kraljevskog mauzoleja itd.

Krunidbe, bračne veze, urote

Hrvatski kraljevski dvor imao je razrađenu administraciju. Tako se u izvorima spominju dvorske funkcije poput kraljeva peharnika, glavnog konjušara, dvorskog kapelana, dvorskog notara, komornika, ali i funkcije poput tepčije, čija nam uloga ni do danas nije potpuno jasna. Srednjovjekovni dvor, pa tako i onaj hrvatski, bio je mjesto intenzivnog života, političkog i društvenog angažmana te mnogih previranja. Kralj je bio posvećena osoba, Crkva ga je pomazivala u Božje ime. U očima onovremenog čovjeka, u kraljevoj osobi sjedinjavale su se najbolje ljudske osobine s natprirodnim sposobnostima. Kralj je bio apsolutni vladar, vrhovni vojskovođa i vrhovni sudac. Hrvatski kraljevi, poput ostalih europskih vladara tog vremena, vodili su vrlo promišljenu dinastičku politiku. Tako je poznato da se hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II. oženio Jelenom Slavnom, pripadnicom moćne zadarske patricijske obitelji Madijevaca. Hrvatski kralj Stjepan I. oženio se kćeri mletačkog dužda Petra II. Orseola, Hicelom, tako da je jedan od najvećih hrvatskih vladara, Petar Krešimir IV., ujedno i unuk jednoga od najmoćnijih mletačkih duždeva.

Svakodnevni život običnih ljudi

Velik dio serije zauzimaju i priče iz svakodnevnog života običnih ljudi srednjega vijeka. U tu svrhu serija, uz priče o kraljevima i političkoj povijesti, prati i živote srednjovjekovnih hrvatskih seljaka iz dalmatinskog sela Radun. Preko njihovih dogodovština gledatelji su saznali mnogo o svakodnevnom životu srednjega vijeka. Sedam seljaka nose i tipična starohrvatska imena, pronađena u Supetarskom kartularu iz 11. stoljeća: Zula, Tvrdan, Ljutiša, Žitimir, Vukota, Dobreša i Radovan. Sve što se oko njih događa je zaista istinito i utemeljeno u spoznajama o europskom srednjem vijeku. Zula je kovač, Tvrdan travar, Ljutiša zidar, Žitimir stočar, Vukota mesar, Dobreša ratar i Radovan svinjar. U jednoj epizodi idu na hodočašće, u drugoj se žene, kad se jedan od njih ozlijedi mačem, prikazano je liječenje,[2] kad Ljutiša posudi dva dukata od velikaša Petra Crnog, završi kao njegov rob itd.

Prema riječima autora i scenarista serije, koji je uveo te likove smatrajući osnovnu političku, događajnu povijest jako dosadnom: "Tu gledatelji mogu prepoznati i neke današnje situacije, zato mislim da će ova serija imati više poveznica s današnjim čovjekom nego što bi se to moglo na prvi pogled činiti".[4] U seriji je bilo riječi o jelu, alkoholizmu u srednjem vijeku, hodočašćima i putovanjima, dužničkom ropstvu, životu u gradovima te bolestima koje su uništavale srednjovjekovnog čovjeka, čiji je prosječan životni vijek bio oko 30 godina.

Produkcija
Razvoj

Projekt je odobren 2006., dok je glavni ravnatelj HRT-a bio Mirko Galić. Za Galićev “potpis” bila je presudna Burićeva reputacija. Na televiziju je došao kao suradnik u dokumentarnom programu (upravo je bio diplomirao povijest i arheologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu), a 2001. režirao je odlično primljenu dokumentarno-igranu seriju Tajnoviti srednji vijek. Upravo je materijal iz toga serijala iskorišten u priči o sedam srednjovjekovnih hrvatskih seljaka.[5] Autor je emisije Na rubu znanosti.[3] Ludi rimski carevi iz 2005. već su snimljeni s nešto većim budžetom, pa je Burić mogao inscenirati i prizore iz Neronova i Kaligulina životopisa, samo što su u njima nastupali njegova supruga (Jasna Burić), urednici i kolege. Upućenost je opet bila iznimna pa su Lude rimske careve otkupile čak i talijanske televizije. BBC nije jer nisu bili snimljeni na HD-u. Pripreme tijekom kojih je autor obavio mnoga istraživanja, izradio scenarij, knjigu snimanja i dr. započele su početkom 2008. Prvi kadrovi serijala snimljeni su u veljači 2009., a snimanje je završeno krajem 2010. U posljednjoj fazi, tijekom 2011., radila se glazba, zvučni efekti, montaža, kolor korekcije i dr.[4] Na pitanje o povijesnoj točnosti i nepristranosti serijala, Domagoj Burić je odgovorio: "Po struci sam profesor povijesti i arheologije, i ja si to ne bih dopustio, dakle u seriji će biti prikazane činjenice onako kako su se dogodile, odnosno ono što znanost može utvrditi da se dogodilo. Sve ono što nismo sigurni, što ostaje u sferi legendi i mita, bit će nedvosmisleno rečeno". Isto je zajamčio Neven Budak, glavni stručni konzultant serijala: "Opasnosti od šarlatanskog, mitomanskog tretmana povijesti u ovoj seriji apsolutno nema. Budući da je srednji vijek u javnosti najmanje poznat, dakako da su neke prijašnje manipulacije nailazile na plodno tlo, no od toga nije bila imuna ni jedna država u svijetu... Uostalom, naš je javni prostor zasićen prijeporima partizana i ustaša, tako da su srednji vijek pustili na miru".[6] Nakon premijere u Lisinskom, Budak je izjavio: "O ranom srednjem vijeku malo je svjedočanstava, zapisa i povijesnih dokumenata. Stoga su to povjesničarima dodatno otežava rekonstruiranje povijesti i zbog toga iz tog vremena datira mnoštvo mitova. U Kraljevima je spojena znanost, umjetnost i tehnologija". Hrvatski kraljevi koštali su oko 18 milijuna kuna. Ovaj serijal je unio posve nove standarde, potvrdio je scenograf Ivan Ivan (Duga mračna noć, Duh u močvari, Ne daj se, Floki itd.)[3]: "Imali smo manjak novca, ali višak kreativnosti. Nikome ništa nije bilo teško, iako je ljeto i vrijeme godišnjih odmora. Na terenu je lakše, izmjerimo temelje na arheološkim lokacijama i u dogovoru sa stručnjacima, na primjer sudjelovao je povjesničar umjetnosti Miljenko Jurković, radimo rekonstrukciju. Studio je prazan prostor, a moramo sagraditi praktički 35 objekata!" Iako HRT ima izvanredan fundus kostima, od renesanse do 20. stoljeća, svi su kostimi morali biti izrađeni u krojačnicama Televizije. Veteranka kostimografije Vjera Ivanković (Ðuka Begović, Bogorodica, Božić u Beču, Što je Iva snimila... itd.) kreirala je i uz pomoć svojih kostimerki izradila više od 300 kostima, istražujući originalnu teksturu iz arheoloških izvora. Supervizor vizualnih efekata bio je Kristijan Mršić (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova itd.), a izvođači su tvrtke Momentum i Vizije (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova, The Show Must Go On – dobitnici Zlatne arene za najbolje vizualne efekte). Montažer serije bio je Dubravko Prugovečki, jedan od najplodnijih montažera dokumentarnih filmova u Hrvatskoj (Tajnoviti srednji vijek, Ludi rimski carevi, Rio Bravar). Direktor fotografije bio je proslavljeni hrvatski snimatelj Branko Cahun (Ajmo žuti, Mišolovka Walta Disneya, Zamrznuti kadar, Hrvatski triptih, Ludi rimski carevi itd). Producenti serije bili su Miroslav Rezić (Ludi rimski carevi, Osnivači crkvenih redova) i Miro Mioč (Pustinje svijeta, Rijeke Hrvatske, Svete planine svijeta).

Ekipa serijala
Scenarist, skladatelj i redatelj: Božidar Domagoj Burić;
Producenti: Miro Mioč i Miroslav Rezić
Direktor fotografije: Branko Cahun
Majstor montaže: Dubravko Prugovečki
Supervizor vizualnih efekata: Kristijan Mršić
Supervizor zvučnih efekata: Robert Stanić
Glazbeni producent: Srđan Sekulović Skansi
Majstorica maske: Zvjezdana Mikulić
Kostimografkinja: Vjera Ivanković
Scenograf: Ivan Ivan

Glumačka postava
Tihomir Ajduković, časnik u Hrvatskoj vojsci, Sinj kao knez Ljudevit
Josip Tabak, student povijesti i arheologije, Mostar kao knez Borna
Miroslav Rezić, producent Hrvatskih kraljeva kao knez Mislav i seljak Dobreša
Duje Jozić kao knez Vladislav
Tan Anton Lumezi kao seljak Tvrdan
Tomislav Moslavac kao seljak Radovan
Miro Mioč, producent Hrvatskih kraljeva kao seljak Ljutiša
Davor Oblak kao seljak Žitimir
Dubravko Prugovečki, montažer serije Hrvatskih kraljeva kao seljak Zula i dužd Petar Tradenik
Mirko Katkić kao franački kralj i rimski car Karlo Veliki
Boško Vladović, sinjski alkar, Sinj kao knez Trpimir
Ivica Dlesk kao teolog Gottschalk
Božidar Domagoj Burić, scenarist, skladatelj i redatelj Hrvatskih kraljeva kao knez Domagoj
Čedomir Lizatović kao velikaš Petar Crni
Luka Vučić kao bizantski car Bazilije I.
Davor Škudar kao knez Zdeslav
Mirko Penić, časnik u Hrvatskoj vojsci, Sinj kao knez Branimir
Danijela Lalin kao Branimirova žena Maruša
Marko Jurić kao knez Muncimir
Cvjetko Runjak kao papa Ivan VIII.
Branko Tot kao ninski biskup i splitski nadbiskup Teodozije
Vjeran Mišurac, novinar Hrvatske radiotelevizije kao kralj Tomislav
Filip Kalebić kao kralj Miroslav
Miljenko Hukman ninski biskup (biskup Hrvata) Grgur Ninski
Kruno Garguljak kao papa Ivan X.
Ivan Meštrović kao bizantski car Konstantin Porfirogenet
Anđelko Vrbanović kao kroničar Toma Arhiđakon
Vlado Kandrač kao kroničar Pop Dukljanin
Tomislav Bulić kao ban Pribina
Josip Benović kao kralj Mihajlo Krešimir II.
Snježana Galoić kao kraljica Jelena Slavna
Dario Maćešić, majstor tona Hrvatske radiotelevizije kao kralj Stjepan Držislav
Marko Ulaga kao kralj Petar Krešimir IV.
Domagoj Jozić kao kralj Svetoslav Suronja
Zlatko Šoštarić kao mletački dužd Petar II. Orseolo
Tomislav Vujnović kao kralj Stjepan I.
Fran Vučemilo kao kralj Krešimir III.
Petar Radović kao kralj Gojslav (mlađi)
Ivan Jozić kao kralj Gojslav (stariji)
Antun Habijanec kao splitski nadbiskup Lovro
Aldo Tončić, profesionalni kaskader kao kralj Dmitar Zvonimir
Anamarija Šimić kao kraljica Jelena Lijepa
Srđan Pichler kao papa Grgur VII.
Željko Mlinarić kao papin poslanik Gebizon
Vlado Lenur kao kralj Stjepan II.
Zlatko Vrbančić kao kralj Petar Snačić
Robert Vrhovski kao prvi hrvatski kralj stranac Koloman